Via ferrata je pojam koji je u posljednjem desetljeću ušao u vokabular svakog ambicioznog planinara-visokogorca, te je često predmet rasprava. Od adrenalinskih do dosadnjikavih, od gole metalne sajle do stotina klinova, ferate su postale praktički neizostavan dio planinarstva, omogućivši time penjanje na stijene bez pomagala kao što je uže ili oprema za osiguravanje, ali isto tako i bez vještina i znanja koja su često korisna i na feratama. Upravo zato BIM Sport ponovno uskače u pomoć.
Osiguravanje planinarskih puteva postoji skoro od kad i planinarski putevi. Prvi crteži uspona na Triglav svjedoče da se danas nadaleko poznati greben između Malog i Velikog Triglava nekad savladavao u sjedećem položaju, u kojem vam je jedna noga visila iznad Planike a druga iznad Kredarice - dok je danas taj greben osiguran gelenderom od metalne sajle. Još u 19. stoljeću fiksnim užetom su povezani Mali i Veliki Grossglockner, osiguran je uspon na Zugspitze, kao i na Dachstein. Međutim, većina planinara pojam via ferrata ("željezni put") povijesno veže uz Dolomite.
Na granici nekadašnje Austro-Ugarske i Italije je u Prvom svjetskom ratu došlo do žestokih sukoba koji su se protezali kroz cijelu dolinu Soče i u južni Tirol. Kako je granica (i bojište) često prolazila vrhovima planina ili sredinom dolina, tako je brdski teren bio glavni medij za kretanje i premještanje vojnih jedinica. Upravo tada su mnogi planinarski putevi osigurani za lakše i brže kretanje, te je sjeverna Italija danas prava meka za ferate - koje često sadrže i ruševine raznih vojnih objekata!
Treba ipak razlikovati različite tipove ferata. Dok su austrijske ferate najčešće osigurane cijelom dužinom uspona (a mnoge popularnije imaju i uistinu mnogo nožišta), slovenski osigurani penjački planinarski putevi su upravo to - planinarski putevi koji su na najizloženijim mjestima osigurani nekad sajlom, nekad samo klinovima, nekad ničim. Planinari se često požale da su slovenske ferate slabo osigurane, ne vodeći računa o tome da se zapravo ne radi o ferati!
Talijanske ferate često nude mogućnost povezivanja više njih u višednevnu turu koja se spaja noćenjem u planinarskim domovima ili skloništima. Austrijske ferate s druge strane često nude sadržaje kao što su viseći mostovi i prelasci preko provalija po jednoj sajli (uz dodatne sajle za kopčanje osiguranja, ali ponekad i samo s jednom sajlom, po principu zip-linea).
Oprema koja je potrebna za uživanje u ovoj grani planinarstva može se zapravo svesti pod via ferrata komplet: kaciga, komplet za osiguravanje penjača i pojas koji je izvedenica penjačkog pojasa (napominjemo da takvi pojasevi nisu podobni za penjanje!). Kompleti za samo-osiguravanje prošli su dugi razvojni put, te se danas sastoje od dvije elastične gurtne na čijim krajevima su karabineri s automatskim kočnicama, te jedne višestruko prošivene gurtne koja služi za amortizaciju eventualnog pada.
Kod kupovine ovakvih kompleta opreme treba voditi računa o duljini upravo te prošivene gurtne, te o duljinama eventualnih padova (i posljedično o faktoru pada koji se razvija). Jednako tako nije loše pratiti i pokoji penjački ili planinarski portal, jer su opozivi ove opreme još uvijek uobičajeni.
U penjanju po feratama danas postoje i ocjene težina, koje ovise o nagibu stijene, broju i učestalosti međuosiguranja i sl. Paralelno s time razvila se i mala penjačka etika, te se često lome koplja oko toga jesu li sajle povučene samo za osiguranje, ili se koriste i kao pripomočci za penjanje. Neovisno o ovim dvojbama, trebalo bi poštivati neka osnovna pravila kretanja kroz stijene, kao što je upozoravanje ostalih penjača na leteće kamenje, oprezno stajanje na police pune potencijalnih projektila itd. Uz komplet za samo-osiguravanje nije loše imati i jednu gurtnu s karabinerom koja nam može poslužiti za ukapčanje u sajlu i odmor u pojasu, kao i komad užeta s kojim možete pomoći penjaču koji iz nekog razloga ne može nastaviti penjanje.
Izvor za recenziju: Outdoors.hr
Nema prioizvoda u košarici.
